Ovaj status želim posvetiti našoj boksačkoj legendi Željku Mavroviću s kojim sam danas prvi put sparirao ako ne računamo naš prvi sparing još 1992., kada sam prvi put obukao rukavice u životu i kada me Žac prebio kao mačku. To je bilo u Varaždinu u sklopu njegovih priprema za olimpijadu u Barceloni. Više se ni ne sjećam kako je mene uopće dopalo da spariram i tko me nagovorio ali sjećam se da sam bio sav krvav, odro me od batina. U međuvremenu je Žac stasao u boksačkog šampiona čije sam mečeve s nestrpljenjem čekao. Nakon meča s Lewisom on se povukao i 14 godina mirovao. Počeo sam viđati u Core Gymu kako fanatično trenira. Uglavnom, večeras mi je došao na sparing.
Na žalost sparirali smo samo 3 runde jer je Željku u jednom klinču gadno pukla arkada od mog lakta. Bilo je to nenamjerno i potpuno slučajno ali posjekotina je bila gadna i nismo mogli nastaviti. U medijima su se pojavile vijesti da se Željko vraća. Ja ne znam je li to istina niti sam ga pitao o tome. On će to sam reći ako do toga dođe, ali želim reći da me Žac oduševio na treningu. Boksao je kao da nikada nije napravio pauzu i kao da mu je 10 godina manje, nevjerojatno. Toliko je eksplozivan, brz, pokretan i kondicijski dobar da ako se zaista odluči vratiti biti će zaista prava prijetnja za sve poluteškaše unatoč svim skepsama i kritičarima, vjerujte mi.
Trenira s Vladom Božićem i mogu reći da se izvrsno slažu u boksačkom smislu. Nadam se da će mu rana brzo zarasti i da ćemo još koji put odsparirati do mog nastupa jer boljeg boksačkog sparing partnera ne mogu poželjeti, iako da budem iskren i sam sam bio skeptik oko ideje eventualnog povratka i njegovih mogućnosti. No Željko je večeras otklonio svaku sumnju kod pitanja da li on to može. Pitanje je da li to zaista želi a ako želi i ako odluči nastupiti, neka ga se čuvaju svi koji mu uđu u ring!"
