6. tra 2012.

JESU LI STEROIDI ZLO ILI NUŽNO ZLO

Svi su na steroidima! Ne postoji sport u kojem se okreću milijuni, a da u kontekstu te love komisije nisu spremne zažmiriti na očito stanje stvari - da sam dobio kunu svaki put kada mi je netko od sportaša, trenera, novinara i fanova izrekao ove rečenice s različitim poretkom riječi, ali istim značenjem, danas ne bih trebao pisati kolumne i imao bih dovoljno novca za bezbrižnu mjesečnu opskrbu proteinom i glutaminom.

 A steroidi mi se, da budemo jasni u startu, kao koncept i kemijski sastav, osobno poprilično gade – unatoč tome što su neki kritičari fitness-prašaka spremni i glutaminske porcije opisati kao 'određenu, blažu formu steroida'. Ali stvari, kako to već biva u životu, nisu baš tako jednostavne...
Pojam steroida iznimno je širok, ne samo u smislu formule koja detektira njegov bazični molekularni sastav, već i kao način na/svrha zbog koje se oni koriste – PED's, kako ih zovu u engleskom govornom području, tj. performance-enhancing drugs, odavno su napustile svijet kupovine 'ruskog metana' kod kvartovskog švercera pa opskrbu smećem koje povećava mišiće, agresiju i količinu prišteva na leđima, a smanjuje testise, pretvorile u znanost. Zajedno sa svim ostalim aspektima profesionalnog sporta, koji je odavno prvenstveno biznis, a tek onda i sve ostalo. A onako kako se sport sve više pretvarao u biznis, tako se i kemija granala, širila i osvajala nova tkiva, ne samo individualnih tijela, već i simbiotske zajednice napumpanih pojedinaca.

Skandali s 'dopingom' koji u SAD-u svako malo zapljusnu NFL i bejzbol uvijek uzrokuju isto zgražanje naivne javnosti, ali i komentare samozvanih stručnjaka koji ne mogu vjerovati kako je netko mogao biti toliko slijep na nešto što je toliko očito, uključujući i one koji u konzumaciji ilegalnih 'potpomagača izvedbe' ne vide pretjerano velikih razloga za zgražanje.


Ni MMA nije čist od steroida, naravno, a najnoviji slučaj koji je zatresao novinske stupce jest onaj koji je poništio zadnju pobjedu Cris 'Cyborg' Santos.I on se odvijao po tako poznatom scenariju – testiranje je otkrilo da se iza impozantne građe i ekspresnog nokauta Hiroko Yamenake ne krije čudo prirode, već čudo laboratorija, točnije, stanozolol, najčešći anabolički steroid kod ženskih body buildera; uslijedilo je oduzimanje titule, suspenzija te konačno službeno priopćenje same fajterice koja je, potežući za već tako poznatim i bolno neuvjerljivim asortimanom opravdanja, krivnju prebacila na 'dodatak prehrani' koji su joj uvalili bez njezinog znanja. Hm, ovaj, da, naravno.

Ono što je Cris Santos izvuklo iz mase i stavilo pod veće medijsko povećalo jest činjenica da se radi o prvoj ženi, tj. prvoj velikoj zvijezdi ženskog MMA-a koja je 'pala' na testu – do sada, ovaj žig nesportskih manipulacija vlastitog organizma uredno je bio vezan za muškarce, bilo da govorimo o Seanu Sherku, Nateu Marquardtu, Chrisu Lebenu, Thiagu Silvi ili Chaelu Sonnenu pa i Joshu Barnettu, čiji je pad na testu 2009. uoči velikog okršaja s Fedorom po nekim analitičarima doslovno ubio Affliction Entertainment kao svojedobno potencijalnu novu prosperitetnu promociju.

Sjetimo se samo Kevina Randlemana i njegovog umjetnog penisa napunjenog tuđim, čistim urinom... Dovraga, čak i legendarni sudac Big John McCarthy u svojoj autobiografiji 'Let's Get It On - The Making of MMA and its Ultimate Referee ' otvoreno piše da je postao 'Big' prvenstveno zahvaljujući steroidima.

Tu je i nedavna odiseja Alistaira Overeema, liječničke putešestvije uoči borbe s Brockom Lesnarom, dio iste priče, samo s pozitivnijim ishodom. Overeem je na kraju prošao sva testiranja, po tko zna koji put ponovio da ga cijelu karijeru nepravedno optužuju za kljukanje te opet podsjetio na to da u rekordno malom vremenskom roku i vi možete dobiti tridesetak kilograma čiste mišićne mase, ako redovno jedete konjburgere i pijete sirutku. Hm, ovaj, da, naravno.

Rosi Sexton, uspješna MMA fajterica te jedna od najinteligentnijih osoba u sportu (kompjuterska znanstvenica sa završenim Cambridgeom!), u svom nedavnom komentaru 'slučaja Cyborg' ponovila je sentiment s početka ovog teksta: 'Ljudi unutar MMA-a obično nisu iznenađeni kada borac bude pozitivan na steroide. Oni su generalno prihvaćeni i mnogo je boraca koji koriste ilegalne droge za pojačavanje performansi (procjene se kreću od 'znatna manjina' do 'gotovo svi'), ali uglavnom prođu ograničeno testiranje zahvaljujući pažljivim ciklusima korištenja steroida (...)'

No iako Rosi ponavlja poznatu upitnu mantru 'svi ih uzimaju pa u čemu je onda problem?', ujedno daje i odgovor: 'Kada je ženski MMA u pitanju, praktički gledate borca koji je u osnovi (u hormonalnom smislu) muškarac koji mlati ženu. To nije ugodno za gledati. To je loše za sport i prije svega, loše za borce.'

 

Na kraju krajeva, zar je itko istinski iznenađen činjenicom da se Cyborg kljukala testosteronskim tabletama?

Šokiran može biti samo onaj tko je sve njezine borbe slušao kao radijski prijenos, uspješno izbjegavajući fotografski ili video prikaz konstitucije na kojoj bi pozavidjeli i mnogi muškarci koji svakodnevnim posjetama teretanama pokušavaju postići iste rezultate s posnim sirom i purećim prsima. Rosi je na Twitteru odlično presjekla opće prenemaganje 'iznenađenih' kolega i kolegica prilično deskriptivnom komparacijom: 'Napornim radom u teretani nećete dobiti takve ženske mišiće, baš kao što jedenjem crva i mahanjem rukama nećete poletjeti.'No čime onda hoćete, osim kupovinom zrakoplovne karte?

Pa, kada govorimo o 'uzletu' u svijetu mišićne mase i pojačane testosteronske agresije, sredstava za transformaciju ima pregršt, od klasičnih anaboličkih steroida koji završavaju u debelom mesu posjetitelja manje osvijetljenih dijelova svlačionica teretana do hormona rasta zahvaljujući kojima čak i jedan Stallone u 66-godini može izigravati akcijskog junaka.

A liječnički propisane testosteronske terapije? Kao što su mnogi prije mene već primijetili – jedini razlog zašto bi jedan alfa mužjak, spreman zakoračiti u kavez, imao nedostatak testosterona leži u tome da je umjetnim unošenjem viška omeo njegovu normalnu tjelesnu proizvodnju, ili u prijevodu: deficit je nastao upravo steroidnim sužavanjem muda na veličinu zgnječenih ping-pong loptica pa legalno krpanje ilegalnih posljedica baš i nije opravdanje. Zbog toga je Nate Marquardt, za razliku od svih ostalih koji su javno priznali krivnju i odradili svoje kazne, nemilosrdno izbačen iz UFC-a odmah nakon skandala, a kako se čini, neće natrag baš tako skoro, ako ikad.

Je li onda korištenje tzv. steroida u MMA zajednici, bilo da se opravdava testosteronskim terapijama, naziva nužnim oružjem za brzo saniranje ozljeda i ekspresnu pripremu za nove borbe ili odbacuje kao čisto varanje koje jednom borcu daje neprirodnu prednost nad drugim, praksa koju trebamo prihvatiti kao konstantu koje se nikada nećemo riješiti ili odbaciti kao zlo koje treba istrijebiti pod svaku cijenu?

Legendarni Bas Rutten, kralj stare škole koji se kune da nikada nije prtljao s PED-jevima bilo koje vrste, na ovo je pitanje odgovorio sasvim iskreno: 'Ako ih uzimaš zbog ozljede, to je u redu. Ako imaš nizak testosteron i želiš ga povećati, to je u redu. Ako ih koristiš kao drogu za pojačavanje performansi, ti si luzer.'
Velimir Grgić